Moj internet dnevnik
Nova era
Sat
Blog
nedjelja, rujan 11, 2011
Toliko se toga događa. Toliko sam toga željela zapisati, zapamtiti, ovjekovječiti, a sad je već odavno oteklo nizvodno, šteta. Ali nemam vremena da oprostiš ni prdnuti, a kamoli sjest i na miru napisat jedan zapis!!  Nekad, dok sam pisala dnevnik, navečer pred spavanje lipo bih u tišini svoje sobice upalila svjetiljku, nalaktila se i piši, piši, udri, do najsitnijih detalja. Od faktografskih opisa, do emotivnih nijansi....  A sad, jedino mogu pisat natuknice! Pa evo:

- Kate i ja ljetos šetale i uvijek bismo prolazile ulicom di je vrtić. Vrata zaključana. Ćirile bismo kroz ogradu, "vidi ovo, vidi ono". Onda u ponedjeljak, 29.8., vrata su bila otvorena a neke stvari u dvorištu. Ušle smo i popričale sa čistačicom.  "Kad ćete više otvoriti?", pitala je Kate. 30.8. smo opet bile i samo malo ušle, žene su čistile pa nismo htjele smetati. E onda 1.9., ja sam znala da se trebamo javiti, da potvrdimo upis, ali sam rekla Kati kao samo idemo vidjeti jesu li napokon otvorili. Mi tamo - oni otvorili, Kate presretna. 2.9. sam je ostavila 3 sata. Idući dan je tamo i spavala, i bila ljuta što sam tako brzo došla, još bi bila spavala. Dakle 3 dana je išla u vrtić vesela. E onda je četvrti dan rekla da joj je dosta i da bi ona bila s nama doma, ajmo na Pozdrav Suncu, ajmo kod babe i dide, neću u vrtić...  Plakala je, "Mamice nemoj otići, nemoj me ostaviti, buhuhuuuuu..."
Tete kažu da se brzo smiri nakon što odem. A Kate mi doma kaže: "Čim me netko zagrli, ja se smirim." Ima ih 10-ak u grupi, super. Tete su Maja i Milka. Vidjet ćemo kako će biti sutra i ovaj drugi tjedan po redu...... Kad dođemo po nju u 15h, vesela je.

- Nikolini smo uveli drugi obrok, povrće i palentu. Voli papati. Sad jede povrće u podne, a voće oko 17h. Još dosta sisa, pogotovo noću. Budi se od 3 do 10 puta :). Nema naznaka puzanja, jošne odiže drobić od poda. Jedino se odguruje rukicama kad je na drobiću pa ide unazad. Tako je prekjučer i ljosnula s kreveta! Srećom, bilo je sve puno kušina pa se nije jako udarila i brzo se smirila.

- Bio mi je stolar koji će curama raditi krevet na kat. Rekla sam da molim da prvo napravi samo donji krevet, a gornji ćemo za neke dvije godine, kad beba naraste, jer ne mogu sad sve platiti. On je rekao da će odmah napraviti sve. "Ali di ćete to držati...", nije mi bilo jasno. "Ma ne, ja ću vama to donijeti. Odmah ću vam napraviti cijeli krevet, a vi ćete već platiti. A i da ne platite, vragu briga, neću propasti!" Nisam mogla vjerovati!!! Baš je simpa dečko. Na kraju smo malo pričali o mucanju; kod njega je radilo nekoliko gluhonijemih stolara pa on nema problema s tim poteškoćama. "A vaše je mucanje baš simaptično!", reče. "Jel? Ako je simpatično, evo ti ga onda!", rekoh ja, a on puče od smija. Tu smo negdje vršnjaci, možda je koju godinicu stariji. Krevet bi trebao biti gotov za mjesec dana. Doći će 4500-5000 kuna.

Onda nas čeka kupnja dva velika madraca 200x90 i bar 3-4 nova kušina, jer na ovima više zbilja ne možemo spavat koliko su stari i koliko su se godinama napili znoja. Dakle čeka me svaki madrac po recimo 1500 kuna, dakle tu 3000 i još oko 1000 za kušine... S krevetom to je 2500+3000+1000, evo već mi se vrti u glavi... Brat mi ne može posuditi, skuplja lovu da do kraja otplati stan; šefica isto skuplja pare za dozvole, gradit će kuću. Moji će dat 1000 a ostalo ćemo morat posudit/odvezat/mijenjat....  Osjećam da je ovo sad, to se mora, to je sad i ko zna kad opet, to su oni crni dani za koje štedimo. Za to mi neće biti žao razvezati što je vezano. Pa ćemo raditi, prijevoda fala Bogu ima, pa ćemo zaraditi. I spavat na novim madracima i kušinima, a Kate napokon u svom krevetu (sad svi 4 spavamo na podu na 3 spojena madraca,Nikolina neće u krevetić...). Ne može se živiti samo da bismo jeli i pušili (Baja).

Što još....  Ima toga, a opet se ne mogu skoncentrirat jer prevodim nešto i trebam se hvatat sad, kad je Baja poveo djecu u šetnju. A ja umjesto da radim, pišem tu dnevnik. Da zna, kako bi me... :)

Mama mi je tu još do 20.9. A onda nas 4, do Božića. Bože, pomagaj.

bajica @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 4, 2011
Danas je rođendan neuljudnom nekulturnom kretenu kojeg bolje da više nikad u životu ne vidim!

A na Fejsu me danas bocka jedan drugi do kojeg mi je nekad bilo isto tako jako stalo...

Život je vrtuljak, ponavlja se, vraća se, makar za puni krug treba i po 20 godina...

bajica @ 14:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 7, 2011
 

1.8. navršila sam 36 godina. Brojevi rastu, a ja nekako stojim. Primjećujem doduše najviše na licu, onoj koži oko ustiju i na vratu, da je drugačija. Gledam svoju sliku s 18 godina i sada: osmijeh je isti, ali nešto se mijenja u očima. S 18 je bilo nekog sjaja, bistrine, a sad nema sjaja, oči su puno umornije. I druge kad gledam onda i sad, najveća je promjena u očima.

Bio je to dan kao svaki drugi, osim što smo uz popodnevni Nescafe servirali i čoko-tortu koju sam napravila. Čula sam da je jako ukusna pa ajde da je napravim, ali nije me oduševila. Ni ikoga drugoga. Povlačila se 5 dana po frižideru. Al morala sam probat nešto novo :).

Kako se osjećam s 36 godina. Čekaj da zatvorim vrata da čujem sve misli. Fizički odlično. Opet sam u formi, mislim da se sada ne bih toliko zadihala i zapuhala na izletu u Paklenici. Beba mi je podigla tonus mišića i razinu izdržljivosti. Iako nemirno spavam, sa stotinu buđenja, nisam umorna. Evo sad svi moji spavaju, a ja ne, niti me vuče da bih legla. Kad legnem, uvijek se sjetim nečega što moram napraviti pa nakon 2 minute ionako ustajem.

Psihički se isto dobro držim. To vidim sada, kada su mi starci tu. Oni su napeti, zbog bebinog plača, zbog Katarininih mušica i ispada. Odavno je nisam udarila, niti došla blizu situacije da bih je udarila. Tolerantnija sam, nekako smirenija nego prije par mjeseci, ili u trudnoći. Kate zna biti jako teška, ali nekako uspijevam driblati između tih njenih mušica, muhetina i slonova, a da se to za mene ne "lijepi". Ne uzrujavam se previše, nekad bih doduše urlala od muke, ali ne urlam i ne boli me što ne urlam. Nadam se samo da se ne skuplja ipak sve to pod neki tepih?

Teže od problema s djecom pada mi energija u kući koja nije idealna. Otkad su moji došli, energy has shifted. Pokušavam se održati gore, iznad nje, i nekad me taj trud da ostanem na površini umori više nego nespavanje, nanašanje po kući, non-stop noćno dojenje i Katarinino njanjavo ponašanje sve zajedno. Kad bismo mogli biti svoji na svome.... Ali to je za sada samo wishful thinking. Živim u današnjici, da ne bude zabune, ali tu i tamo odsanjam... Zamišljam da nas sudbina nekako pomiluje, da smo u svom stanu, da cure imaju svoje krevete, sobu ili sobe, i da je energija u kući samo naša i ona koju svi razumijemo.

Nikolina sisa 100 puta noću. Čim se otkači, okrene se na kratko od mene, i odmah vraća tražeći još. Baš čitam knjigu od Elizabeth Pantley "Kako uspavati dijete bez plakanja", možda nađem nešto za sebe. Za sada 6 mjeseci ne spavam - osim 3 noći kad je imala 3 mjeseca a koje je u komadu prospavala. Koliko još neurednih noći - ne zna se.

Počela je brbljati DA-DA. Slatka je ko mali bombončić. Svima se smije, pravi Smješko. Kad smo u šetnji, puno je žena pogleda i nasmiješi se.

Sad se budila, kakala, idem je presvući pa douspavati - na cici. Drugačije za sad ne ide.

Evo jedne slike s Mikijem koji 15.8. puni okruglih 10 godina:



bajica @ 15:05 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, srpanj 2, 2011
Dobijem tako sat vremena dnevno. Kada spavaju, popodne, kao sad. Srećom Katarina svako popodne odspava ta dva sata. To imam zahvaliti svojoj mami, koja je bila ustrajna u spavanju - jer da je bilo po meni, vjerojatno se ne bih tako čvrsto držala rasporeda i to popodnevno spavanje bi se izgubilo.

Sada kada imam drugu bebu, to spavanje je kao neki otok usred dana, na koji se mogu osloniti. Dan je prepolovljen na vrijeme prije i poslije spavanja. Srećom, i Nikolina je prihvatila tu popodnevnu siestu – pa iako oko 8, 10 ili 18 odspava pola sata do 45 minuta, u ovoj siesti od 14 do 16 odvali skupa sa sestrom obično cijela dva sata. I dobijem tako sat vremena dnevno.

Ne dva sata, jer prvo pozavršavam nešto nezavršeno a planirano: istuširam se, pospremim sudoper, operem kupatilo... I onda mogu mirno sjesti, za komp ili na kauč, i osjetiti: ODMOR.

Nikolina sutra puni 5 mjeseci. Nekoliko dana prije te obljetnice, drugi put ima bronhitis. Nažalost, izgleda da je jako osjetljiva na bronhije, za razliku od starije sestre koja nikada s tim nije imala problema. Čula sam za masu ovakvih slučajeva, gdje jedno dijete ima bronhitične probleme, a drugo nimalo. Kao da se podijele. Obično mlađe dijete ima problema. Postoji li kakvo istraživanje o tome...?

Naravno, majka se pita: jesam li to mogla spriječiti? S Katarinom sam puno više pazila što i kako jedem. S Nikolinom sam bila opuštenija, jela smoki, čipseve kad bi mi došlo.... s Katom mi je taj junk food bio veliki NO-NO. Onda, čim sam saznala da sam s Katom trudna, svaki bih dan prošetala uz more duboko udišući aerosol. S Nikolinom to nisam. No, s obje sam plivala u moru, pa sam ajmo reći i tada udisala lijepi zrak. Ne znam, pitam se, moram se pitati...... Možda je stvar u genetici? Baja se patio s kroničnim bronhitisom kao dijete. Je li Nikolina povukla taj gen?

Uvijek sam se hvalila svima, eto vidite mi imamo mačku i zato je Kate zdrava, nikakvih problema u nje! Nema alergija ni bronhitisa! Bolje mi je bilo šutjeti.....

Okej, znam znam, nije kraj svijeta. Mnogi su mi se već javili, koji imaju taj problem, dijete sklono bronhitisu, i kažu da to samo od sebe iščezava oko navršene treće godine. Dakle još samo dvije i po godine i bit će sve OK. Pa nije ni to prestrašno! A što li nas još čeka kada starija seka Katarina krene u vrtić! Koliko još prehlada i bronhitisa i kozica i sranja razne vrste. Pa PREŽIVIĆEMO I TO!

E tako je: Katarina od jeseni kreće u vrtić. Dobili smo obavijest da je primljena. I to u isti vrtić u koji sam ja išla! Vau!! Baš se veselim što ću ove jeseni opet ući tamo i prisjetiti se rasporeda, prostorija i svega.

Sad opet ne mogu više pisati: četiri su sata, a moramo na pregled u hitnu pomoć s Nikolinom, kontrola ovog bronhitisa. Subotom pedijatri ne rade, pa zato na hitnu. Opet nisam ništa napisala........... Pozdrav onima koji me prate!

bajica @ 16:08 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 17, 2011
 

Nikolina ima tri i po mjeseca, a Katarina tri i po godine :).

 

Ponekad me sve preplavi. Ili što bi rekli na engleskom, I get overwhelmed. Sve počinje od novca. Zašto toliko razmišljam o novcu? Čini mi se kao da nikad prije nisam toliko razmišljala o novcu. Novac, novac, novac?

Poorodiljna naknada mi je od 3200 do 3500 kuna, ovisno o broju radnih dana u mjesecu. Još zaradim 200-300 dolara na titlovima, to je još 1000-1500 kuna. Kad Nikolina navrši 6 mjeseci, idućih ću 6 mjeseci dobivati 2600 kuna. Baja ima plaću 3500, ali šef im skida po 500 misečno jer jedan od njih krade namještaj. I svi to znaju, ali dokaza nemaju, ništa ne može. Znači uplaćuju mu 3000. Od toga 1000 ide na onu njegovu prokletu ratu za proklete dugove, još 4 godine. Doma mi donese 2000. Mi mjesečno 500 kuna dajemo njegovima za čuvanje Kate. Još 3 mjeseca bratu imam vraćati po 500 kn što me kreditirao za kupnju kauča. I di sam stala... eto tako bude i u mojim mislima, odjednom sam kao u vrtlogu, ne mogu sve pohvatati, a još kad pomislim da curama želim kupiti krevet na kat jer ne mogu više ovako spavati... Nas troje na podu, Kate raste, sve je veća, sve mi više - iskreno - smeta u krevetu, sve nam je vruće, sve sam živčanija.

A još kad se Nikolina probudi pa je u tom našem "krevetu" prikačim na cicu, to je prava gužva u šesnaestercu.

Kate zna sama svući hlače i sjesti na WC, ali želi čekati mene da ja dođem i svučem je. Prvo probam lagano: "Kate, svi idemo sami piškiti i kakiti. Sad kad nam je otišla baba, moramo pomoći sami sebi i jedna drugoj. Lipo sjedi i zovi mamu kad te treba izbrisati. Mama ne treba biti tu dok ti piškiš." "Tjeba!" Dvaput tako naprid-nazad, i onda mi prekipi. Tlak na 200/170. Ne volim biti takva. Poleti mi ruka. Ni ne trudim se sprečavati je. Mislim, ako dobije pljusku, znat će da drugi put to želi izbjeći. Onda kažem "zašto se moramo ovako svađati oko glupog piškenja?", a ona uplakana odgovara "iz djagosti" (iz dragosti). Ne zna naravno dijete što govori.....

A onda Nikolina. Često je dobra beba, puno se smije, voli da joj se govori, i kad je zadovoljna može dugo sjediti u viperu (ležaljci). Ali na dane nosaj pa nosaj... I to OD sebe, tako da sve vidi. A kad više ne mogu, jer moram spremat ručak ili jednostavno više ne mogu nositi tih cca 6 kila, spustim je i onda počinje urlanje....Jutros sam je, Bog neka mi oprosti ako ikako može, pustila da plače skoro sat vremena. Za to sam vrijeme brisala prašinu. To uređivanje stana dalo mi je filing da bar nešto mogu kontrolirati i dovesti u red. Bar neki osjećaj zadovoljstva i ispunjenja. Onda kad sam napokon došla kod nje, još je tiho jecala, pred san, ali onaj san od umora i iscrpljenosti, a ne lijep i ugodan san. Uzela sam je u ruke, a ona mi je naslonila glavu na rame, još dvaput zajecala i zaspala... Grlila sam je, tapšala, ali nisam rekla "oprosti mami". Jer na kraju nisam mogla drugačije. I možda će se to opet tako dogoditi. Samo da sačuvam zdravi razum.

Možda sam takva jer sam se noćas budila u 1, pa u 4, pa u 6. Imali smo 3 noći prije nekih 10 dana kada je Nikolina spavala od 22 do 6, mislila sam evo to je to, ali očito nije... Zato budeš nekako ljuta, isfrustrirana, kako se sad opet budi, je li to neki skok, dokle će to trajati... Znam da neće zauvijek, znam da je možda normalno što sam nervozna i što ne reagiram uvijek samo s Ljubavlju...  što sam ono htjela reć... Evo izgubila sam nit :(.

bajica @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, travanj 19, 2011
Evo dočekala sam i ja to, da kad beba plače ne strahujem od one boli koja me čeka, nego da jedva čekam dati joj to toplo i mekano u usta! I odmah tišina! Dva i po mjeseca, ali eto prošlo je, što god da je bilo. A bila je vjerujem kombinacija 4 stvari:

1) soor ili mliječac - gljivice

2) vazospazam u bradavicama (Reynaudov sindrom ili u vezi s njime)

3) loš hvat bebinim ustima

4) prirodno hiperosjetljive bradavice.

Tako da ako neka žena out there pati od tih problema bolnih podoja, neka zna da spasa ima, samo treba izdržati. A isplati se na 100 načina. Nije mi palo na pamet odustati od dojenja, ne znam kolika bi bol trebala biti da kažem ne mogu, odustajem.

Nikolina nam sad ima nešto više od 5 kila. Prvo cijepljenje imamo zakazano za preksutra.

Nažalost ne voli se baš voziti kolicima :(. Čini mi se da je i s Katarinom bilo tako, moram malo odvrtiti film unatrag....  mislim da je vožnju kolicima zavoljela tek naknadno, s nekoliko mjeseci.

Sa dja nadobudno krenem s njih dvije vani, računajući beba će zaspati,a  ono šipak....  Urla li ga urla...  Jučer smo bile sat i po vani, od toga je Nikolina pola sata urlala u kolicima, a sat vremena bila meni na cici!

U nedjelju nam je otišla baba, moja mama, nakon što nam je 4 mjeseca pomagala oko ručka, oko Kate i oko svega.......  Financije da ne spominjem. Tako da je došlo vrijeme da se uhodamo sami. Danas sam Katu poslala kod svekija da "dođem sebi" od jučer. A sutra ćemo opet bit doma sve 3..... Ma najžalije mi je što Kate kuži svoju šansu i onda mi previše sjedi pred kompom ili TV-om i gleda - crtane....  "Ja bi gjedaja!"....  Teško se tome oduprijeti, pogotovo ako tada beba plače, samo ispališ: "Dobro!" i pustiš joj da imaš mira.....  kako to riješiti, ne znam, kako se baviti starijim djetetom a da bar 50% vremena ne provede pred crtanim filmovima....

bajica @ 15:00 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
subota, travanj 2, 2011
 

Kao prvo, Nikolina super napreduje. Lijepa je, smišna, preslatka. Evo sličice:


 

Ali ono što me sve više muči, iz dana u dan sve gore, su neizdrživi problemi s bradavicama/dojkama. Isprva sam mislila "proći će", nisam ništa poduzimala. Ali kada je dojenje nastavilo peći, boljeti, probadati, potražila sam savjet. Savjetnica za dojenje rekla je da imamo soor - gljivice - iako Nikolina nema ništa bijelo u ustima. Kako to? Je li mi promaklo, pa su joj se spustile dolje u crijeva, nemam pojma... Uglavnom počela sam sebe mazati Rojazolom a njoj ga davati na žličicu. Tako 2 tjedna, ali bez ikakvog poboljšanja. Teško je, čim dotaknem bradavice, mlijeko krene, onda ih opet moram pokrivati s nečim a trebale bi se što više zračiti... Onda su mi doma stalno mama i Kate, a nije mi ugodno šetati okolo gola, mama i ja nismo baš tako... hm, bliske ili kako to već reći - uglavnom nije mi ugodno. Možda sam u krivu, ali na licu joj čitam "što sad izvodiš šećući tako". A za Katu, ne želim da me dijete pamti kako neku koja se sa sisama šetala po kući, tko zna kako njoj to izgleda u glavici? Drugo je kad me vidi pod tušem ili kad se presvlačim, a drugo je sve obavljati golih sisa.

Dakle prestala sam s Rojazolom misleći možda da je krenulo na bolje i sad će ići na bolje, gore ne može biti, kad tamo stanje se pogoršalo... Dobila sam dva prozirna žulja na bradavici - zato mislim da osim problema s gljivicama imamo i problem s lošom tehnikom sisanja, iako je uvijek nastojim pravilno namjestiti... I ti su žuljevi pukli i ostalo je golo meso... Pa kad Nikki povuče , to je za urlat od boli. Kao kad na stopalu dobiješ žulj od remena, i žulj pukne a remen ti i dalje tare po onom živom mesu. Svaki put kad Nikolina zaplače, i meni dođe plakati jer znam što me čeka...

Išla sam svojoj dr opće prakse ali ona mi je dala samo Bepanthen mast, kao za ragade, uopće ne shvativši da je riječ o GLJIVICAMA. Pas mater...  Ništa, 6.4. imamo zakazan drugi po redu pregled za Nikolinu kod pedijatrice pa ću se i tamo probati posavjetovati, možda će ona ipak više znati? A do tada se mazati Rojazolom... Jutros sam napokon kupila i silikonske šeširiće, sve sam mislila neće trebati, krenut će na bolje, ne želim sad bebu zbunjivati tim šeširićima...

Jutros je predivan dan a nisam se odlučila izaći u šetnju jer me to tako boli, a ona će tražiti obrok dok smo vani. Ne želim se na nekoj klupi izvijati od boli. Dođu mi i suze, a ne želim da me Kate takvu vidi, pomislit će "Nikolina mami nanosi bol, mama plače zbog Nikoline"... Tako da je Kate otišla u šetnju s babom. Dokle tako... Baba nam je tu do 17.4. a onda pomozi, Bože!!! Kad bi se barem do tada dojenje normaliziralo!!!!

Inače je sve OK, ma super, jedino Kate zna malo zajebavat što ona i sama prizna, baš tom riječju :D. Ono, kenjka bespotrebno, ujutro se probudi i odmah nađe neki glupi razlog za plač, recimo što sam ja prva sjela na WC školjku a što nisam čekala nju, i tako... Noću se uglavnom ne budi kad se Nikolina i ja probudimo, čvrsto spava.

A navečer legnemo nas 3 oko 21:30. Nikolina zaspi recimo nakon sat vremena dojenja, oko 22:30 , i onda je prebacim u krevetić gdje spava do cirka 2 u noći. Podojim, zaspi opet oko 3, prebacim je opet u krevetić i spava do 6. Onda se dojimo, Kate se probudi i ustajemo oko 7. Dani lete, evo preksutra već puni 2 mjeseca!!!!! Pro-le-tje-lo mi je!

Idem još nešto obavit dok mogu, rijetki su trenuci kada ovako dugo pišem za kompom. Kad Nikki spava, osjećam grižnju savjesti sjediti tu dok Katarina traži pažnju i ljubav. Pohvatam konce/forume/korespondenciju samo kada obje spavaju, ili kad se toga skupi, pošaljemo Katu kod svekija. Do sada 3 puta otkad se Nikolina rodila.

Fali mi prevođenje, i zbog ljubavi prema tom poslu a i zbog para. Ali neću o tome počinjati :D. Hitam!

bajica @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, veljača 26, 2011
 

Prvo je meni, 5 dana nakon dolaska iz bolnice s Nikolinom, pao imunitet. Razbolila sam se kao stoka, kao konj, kao slon! Počelo je s grlom pa otišlo gore prema nosu, sve se upalilo i oteklo. Pet dana nisam osjećala nikakav okus. Mislila sam da će djecu zaobići, ali onda se prije 2 dana Kate razbolila kako još nije u svoje 3 godine i 4 mjeseca. Temperatura 38,5 i viša, pati se, iskašljava pa je peče, pa plače jer se prepadne i jer je boli, slina curi na sve strane a ne da mi blizu s aspiratorom pa se patimo ispuhujući, ne zna jako ispuhati.......... Srećom Nikolina se za sada drži, možda zbog mojih antitijela koje dobiva putem mlijeka.


Nemam pojma kako još stojim na nogama, valjda me sad spašavaju antitijela od one moje prehlade. Samo da me ne ćopi još nešto! Tako da apsolutno nemam vremena za kompjuter, ovo sada što sjedim ovdje pravi je luksuz.

Stavit ću dvije sličice mojih anđela i kidam dalje biti mama, utjeha i sve njihovo na svijetu.

Ovo je Nikolina 9 dana stara:



 

Ovo njih dvije spavaju kada je Nikolini bilo 15 dana:



bajica @ 16:40 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, veljača 11, 2011
 

3. veljače 2011. u 3:25 zaplakala je moja mala Nikolina, duga 49 cm (kao Katarina), teška 3170 g (70 g teža od Katarine), apgara 10/10 (kao Katarina). Porod je protekao lijepo, uredno, bolno neka se zna, ali bez boli nema novog života! Nisu me rezali, nisam pukla, nisu mi dali drip, samo su mi prokinuli vodenjak. Odmah u 8h tog dana za doručak sam sjedila u turskom sjedu. Ma super!!! Stoput bolje od carskog reza.

Jedan drugi put ću napisat detalje, za sada toliko. Doma smo od nedjelje 6.2., pupak joj je otpao u srijedu 9.2... Jako i željno sisa, imam više mlijeka nego prošli put. Bradavice su mi izranjavane, ali borim se i ne dam se, proći će.

Na porod sam došla sa 68 kila, izašla sa 62.

Pišem više drugi put!

bajica @ 14:56 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, veljača 1, 2011
 

Samo zbog činjeničnog stanja, javljam da mi je noćas nakon cijele noći menstrualnih bolova ispao sluzavi čep iliti na engleskom mucuous plug. Sad mogu roditi za 2 dana ili 2 tjedna, kaže literatura :).

 

Odoh prevesti zadnju emisiju prije pauze od nekoliko mjeseci ili više, ovisi koliko beba dopusti....

bajica @ 08:49 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare